Božićni uspon na Maljen (Divčibare 8.1.2011.)

Filed in Arhiva by on January 8, 2011 • views: 1634
>Dobiti na poklon, više od ovoga što smo mi dobili u Subotu, drugog dana Božića, je Božiji spektakl! Mi smo imali, nešto, blizu toga. Skoro, bojažljivo, okupljena grupa planinara, otkotrljala se, ibarskom magistralom, put Valjeva. Tako malo prometa nije imala, odavno. Krenuli u 7h, a već u 9h stigli u zaseok Podbukovi. Topli napitci, doručak, pa na noge lagane! Krenuli na stazu u 10h. Veličanstvenih 11 pelo se ka Crvenom bregu od ušća Crne u Bukovsku Reku. Tih 350m vr je bilo najteži uspon, koji su, svi prošli, bez, većih problema.


Ka Golubcu(1056m), smo hodali opijeni, mirisima i šumovima planine. Strma i suva ,planinska staza pružala nam je, zadivljujuće, poglede na lanac valjevskih planina. Usputni lavež pasa, nam je otkrivao ne milu stranu šumskih događanja. Sretosmo, nekoliko lovaca, na njihovim, ozbiljnim zadacima, ubijanja divljači. Nismo bili dobra publika za takvu predstavu. Uokvireni sjenkom borova, stigosmo na Golubac(1056m). Jedan od mnogobrojnih vidikovaca Maljena. Divčibare na dlanu.

Prožeti sa malo snijega, daju idiličnu sliku turističkog seoceta. Mi smo imali privilegiju, da ga gledamo sa, vancivilizacijske, distance. Uljudno se zahvalili Suboti od 17c i krenuli natrag u susret izvorištu rijeka. Borovina nas mirisom podstiče na brži hod. Želudačni sokovi podsjećaju na skori ručak.
Spuštamo se do, ledom oukvirene, Crne reke.

Još malo fotografija, pa stižemo, direktno u trpezariju, domaćice Milje Obradović.

Svojeručno napravila, sijaset, domaćih jela, pa pokleknusmo porivu! Domaće ovo, domaće ono, dok ne postasmo i mi domaći! U 18h krenuli kući. Već u 20h docekala nas Skerlićeva. Neko će reći da je ovo bio dobar izlet. Ne! Bio je fantastičan! Užitak je poseban, kad si dio toga.

VIDIMO SE, IZA NEKOG ŽBUNA!!
Vodič: BRANISLAV MAKLJENOVIĆ

Comments are closed.

X