Kakav dan!! Samo 10 srećnika je imalo privilegiju i izvuklo “bingo”, u obliku Kablara. Spoj planine, lijepog vremena i energične grupe, rezultirao je eksplozijom zadovoljstva.
Krenuli u 7h iz BGD i već u 10,15h bili na početku staze. Penjali se , laganom, dužom stazom. Malo kroz šumu, malo peko proplanaka i pored zaseoka. Proljeće već ubrzano grabi od zime. Reklamira nam, tek iznikle i stidljivo, procvjetale cvjetne vrste. Majstor reklame je bio jedan žuti leptir. Pokazao nam je sve što vrijedi vidjeti, kraj puta.
Sjeverni dio planine još kontroliše gospođa zima. Snježnim zubima se ,grčevito, drži oboda šume. Bjelina po livadama, daje pravu dozu ozbiljnosti u času rađanja proljeća. Legendarni Makarije nas upoznaje sa domaćinom, kroz čije imanje smo prošli ka vrhu. Sam čovjek, samotnjak, slika i prilika većeg dijela ruralne Srbije, dočeka nas kao familiju. Rakija i pitka voda, izvorska, bi dosta za okrepljenje. Čašica razgovora i rakije, uvijek razgali ovo malo duše. Čovjek pusti ovce iz obora, pa imadosmo zadovoljstvo družiti se i fotografisati, razigranu jagnjeću populaciju. Jedini mrgud u domaćinstvu, pas Žućo, nas je podsticao lavežom da krenemo dalje.
Pozdrav čika domaćinu, koji je bio rad da vazdan divanimo, što ne bi bilo za podcjenjivanje. Dalje kroz šumu i mokar snijeg, do samog vrha. Vrh Kablara(889m) okupan suncem se kezio šiljatim stijenama. Zatekosmo nekoliko planinara iz Čačka. Jedan posebno ljubazan, dr Zoran Matijević, nam posveti veliku pažnju. Podjeli sa nama veliku količinu informacija o lokalnim krajolicima i stazama. Čak se ponudio da bude na čelu ekipe, da bi se spustili kraćom ali mnogo strmijom stazom. Tako i bi. Lagano, oprezno ali uživajući, siđosmo do isposnice svetog Save. Uz put vidjesmo dosta pećina i jama. Via ferata nas je gledala svojim , metalnim merdevinama, sa okomite stijene. Lokalni alpinisti su se dobro potrudili da sve to urade. Bilo je pravo zadovoljstvo hodati, odlično, markiranim stazama. Zahvalismo se Zoranu, koji je žurio kući, a mi ,malo, naša čula okrepismo, ispred isposnice.
Lakši dio staze, ka domu, odakle smo i krenuli, odskakutasmo živahnim koracima. Ispred doma se dobrano opustismo. Čak je i čika konobar bio ljubazan. Ekipa vrlo raspoložena. Klizili su gutljaji različitih napitaka, niz grla dobrih ljudskih bića. Sumrak iznad Morave, sa pogledom na Ovčar i njegove manastire!!! Uzeli smo od ovog dana sve lijepo što nam je ponudio. Uzvratili smo mu, tihom, zahvalnošću. Naš vozač, u naspavanom izdanju, dokotrlja nas do Skerlićeve, žive i zdrave. Ako sledeća radna nedelja ,bude svima obilježena nagledanim ljepotama, znači da smo postigli cilj: zagrljaj sa majkom prirodom!
Branislav Makljenović