Međ podgoričkom rajom kažu Žijovo a domaći vele Kučka planina, kako god bilo na putnika namjernika ostavlja velik otisak.
Petak, 09.08.2013., 5 planinara i 3 planinarke u 20h krenulo je ka Crnoj Gori, odredište Žijovo. Gužve na putu nije falilo, dosta naroda se zaputilo ka obali Jadranskog mora, te smo se gurkali kroz kolonu vozila.
Subota, 10.09. 2013. u 5,30h stigosmo na odredište i podigosmo kamp uz Bukumirsko jezero koje se nalazi na 1450mnv. Za Bukumirsko jezero je vezana legenda, nema princeza ali zmajevi su tu. O tome ćemo drugom prilikom sad je priča o nama.
Naš mali kamp
Nakon doručka grupa se uputila na vrhove Štitan, Surdup i Pasjak. Inače u masivu Žijovo nalaze se 23 vrha koji svojom visinom prelaze 2000 metara.
Ako se po jutru dan poznaje bit će nam dobro, oblaci su visoko na nebu i prave nam hladovinu.
U startu staza nas vodi kroz katun Torač gdje zastajemo pored izvora da se opskrbimo vodom, jer je dalje neće biti. Dio staze vodi kroz bukovu šumu odakle se izlazi u dolinu gdje se nastavlja oko najmarkantnijeg vrha, Pasjak 2051m, koji plijeni svojim strmim stranama.
Nakon 2,5h hoda obreli smo se na raskrsnici puteva, skrećemo ulijevo i nastavljamo uz strmu stazu preko stijena i sipara prema sjedlu odakle se penje na Štitan. Sa sedla travnata staza ide južnom stranom na vrh. 
Štitan je poklekao, 2165 mnv
Na vrhu kratak odmor za okrepljenje, slikanje, upisivanje u svesku i ovjera knjižica (ko ih je poneo) Stigla je depeša iz komande, Surdup mora pasti, sviramo pokret i nastavljamo dalje. Silazimo na sjedlo spuštamo se 100m visinski niz travnati greben i onda ponovo uspon uz stjenovitu stazu do vrha Surdup.