Kada kreneš na put oko ponoći, to samo po sebi uzburkava , planinarsku, krv. Sastav ekipe u minibusu, magičan. Pančevo i Beograd, gradovi čiji stanovnici, najviše, vape za čistim vazduhom. Spavački smo izdržali, cjelonoćnu, vožnju. U osvit zore, prošli kroz Prijepolje i dovezli se do pl. doma na Sopotnici. Magla je pravila, fenomenalne, oblike, bjeličastih , tvorevina.
Priprema za pješačku turu je trajala kratko. U 6,10h smo krenuli, kraj vodopada, prema Savinom kršu. Vodena zavjesa se oglašavala, moćnim hukom. Ostavismo taj užitak za posle podne. Markiranom stazom kroz zaseoke, prodjosmo dio, snene planine. Gdje god pogledaš, uvale i kanjoni, krmeljivi od magle. I mi krmeljivi od, poluprospavane noći, uživasmo, upijajući okoliš. Besplatan koncert ptica je davao, dodatnu ljepotu dešavanju. Uz malo napora, stigosmo na vidikovac-Savin krš. Sunce nas je počastilo sa dovoljno energije, da doručak bude doživljaj. Obližnu pećinu, razgledamo posle kratkog varenja hrane. Produžavamo do Vučije stijene. Malo čupkamo „vuka“ za uši, pa se spuštamo natrag, nešto drugačijim putem.
Svega nekoliko mještana, srećemo uz put. Ljubazni i ljubopitljivi. Nešto više ovaca i konja se raspršilo po pašnjacima. Dali smo foto-aparatima oduška. Prošlo podne. Stižemo podno slapova. Pentramo se po potočićima, tražeći što bolji položaj za slikanje. Okolne livade zaposjela brigada roštiljdžija, naoružana turbo ozvučenjem, iste takve muzike, spremnih da se se odreknu svog smeća u korist planine. Dio tog poklona donesosmo do doma. Domar nije bio oduševljen tim gestom. Okrepismo se i presvukosmo, pa mašući postrojenim četinarima, odvezosmo se na Kamenu Goru. A ona, dostojanstvena, u svojoj ljepoti, dočeka nas sa šumovitim osmjehom. Ljubav na prvi pogled. Dočekuje nas Ljubiša, naš domaćin i pomaže u raspoređivanju ekipe po kućama. Smještaj odličan. Ljubazan prijem. Kafica, rakica…
Zborno mjesto-kafana. Prijatan kutak u kojem smo proveli dosta vremena u toku boravka. Počelo je večernjim druženjem. Tu se, odmah, Ljubiša pokazao u divnom svjetlu. Njegova, porodična manufaktura je radila besprijekorno. Prespavasmo po udobnim sobama, a potom okupljanje na doručak-u kafani. Nedelja nije obećavala ništa osim kiše, pa se ubrzano dadosmo na pješačenje. U okrnjenom sastavu(neki su ostali odmarati), odpješačismo ka Crnom vrhu. Obzirom da nam je stanište bilo na 1300m, sam uspon nije bio težak(1481m). Velika prostranstva obrasla borovim šumama i prošarana brezom, popunjavala su, naše, vidno polje. Potoci koji poniru i ponovo vaskrsavaju, hrane pejzaž dubokodolinama. Prelazak preko vrha je prošao u znaku, halapljivih udisaja, magičnog, mirisa borovine. U momentu izlaska sa šumske staze, kiša je krenula sa svojim doprinosom uživanju. Sitna i uporna, cijedila se iz magle. No, ubrzo dođosmo do, etno, sela Guvnište, gdje se ušuškasmo među eksponate, malog, muzeja.
Dok smo se odmorili i razgledali selo, kiša nas je ostavila na miru. Sretosmo se sa planinarima iz psd „Kopaonik“, koji su tu bili smješteni. Udružismo se i krenusmo istim pravcem. Staza se pružala kraj, nevjerovatnog, potoka koji je pravio meandre, lijeno tekući kroz travnatu dolinu. Potpuno opušteni i zadovoljni, stigosmo do kuće našeg domaćina. Dogovor oko zajedničke večere, pa odlazak na odmor i presvlačenje. Večera je rezultirala veselim druženjem… Ponedeljak je osvanuo mamurnih oblaka(i ne samo oblaka). Posle doručka i kafe, u čika Ljubinoj proizvodnji, sve je postalo vedrije. Lagana šetnja do svetog bora(preko 400g star), je zaokružila pješačke ture. Grlili smo drvo sa svih strana i uzimali malo njegove, pozitivne, energije. Neki su poželjeli da postanu i ostanu dio tog, čarobnog, pejzaža. Vrijeme je, neumitno, izcurilo. Pakovanje stvari, grupna fotografija ispred, milog, lokala. Rastanak od ljudi, koji su nas ugostili kao svoje rođene, je stigao. Oni bjehu odlični, a nismo ni mi bili loši. Nadamo se, biće prilike za ponavljanje lekcije.
Na krilima kombija sa natpisom „Soko“, odlepršasmo niz serpentine Kamene Gore i dokotrljasmo do Beograda i Pančeva, puni borovih iglica u razbarušenim mislima…
Branislav Makljenović
Subota: staza dužine 16km, uspon 500m, vrijeme 7h.
Nedelja: staza dužine 13,5km, uspon 180m, vrijeme 5h.
Ponedeljak: staza dužine 2km, uspon 50m, vrijeme 1h.
Učesnika: 14 planinara.
Vodiči: Branislav Rovčanin, Ivan Grujičić, Branislav Makljenović.
Organizacija izleta: pek“Soko“ Pančevo i pk „Balkan“ Beograd